Razgovor vodio Matija Šerić.
Nakon što se 20. siječnja ove godine ponovo vratio u Bijelu kuću Donald Trump ne prestaje šokirati. Zajedno sa svojim pokretom MAGA nastavlja provoditi nekonvencionalnu državnu politiku, koja bi se mogla opisati konfliktnom u najmanju ruku. Trump vuče poteze koji izazivaju žestoke unutranje političke podjele u Sjedinjenim Državama, a u vanjskoj politici pokazuje otvoreni imperijalizam prema Kanadi, Grenlandu i Gazi. SAD i svijet se nalaze u nepredividim okolnostima. O tim temama razgovarali smo s dr. Danielom Pipesom, povjesničarom, ekspertom za međunarodne odnose i osnivačem ugledne nevladine organizacije Forum za Bliski istok.
– Kako ocjenjujete domaću politiku Donalda Trumpa tijekom prvih 100 dana njegova drugog mandata?
Trump je radikaliziran tijekom četiri godine koje je proveo izvan vlasti, osobito kad je ponižavajuće sjedio kao optuženik u sumornoj sudnici. Vratio se na predsjedničku funkciju vrlo odlučan, okružen timom koji mu je odan (nekoliko ih je čak završilo u zatvoru zbog njega) i ništa manje odlučan. Ako je prije deset godina Trumpova politička vizija bila nejasna, danas je skup ideja pokreta MAGA (Make America Great Again) konkretan, koherentan i ambiciozan. Agresivno koristeći ovlasti predsjedništva, fokusira se na promjenu Sjedinjenih Država – od obrazovanja do gospodarstva – u smjeru suprotnom od Demokrata. No, činjenica da je njegov tim više bijesan nego sposoban ograničava dugoročan utjecaj njegove politike. Doista, predviđam da će njihove brojne pogreške oživjeti ljevicu.
– Jesu li Trumpove politike dodatno produbile unutarnju podjelu između liberala i konzervativaca?
Da, one su i produbile podjelu i dodatno je zakomplicirale, budući da je Trump usvojio važne politike (poput potpore sindikatima, napada na farmaceutsku industriju, protekcionizma) koje se obično povezuju s ljevicom.
– Što mislite o pričama o drugom Američkom građanskom ratu?
Amerikanci dovoljno razmišljaju o toj mogućnosti da je 2024. snimljen film pod nazivom Civil War koji istražuje tu temu. No, to je i dalje krajnje nevjerojatno, kao i paralelna ideja da bi se Teksas mogao otcijepiti.
– Jesu li ruske državne institucije značajno pomogle Trumpu da pobijedi 2016.?
Ne, cijela ta ideja je smiješna. OpenSecrets procjenjuje da su Amerikanci potrošili 2,4 milijarde dolara na predsjedničke izbore. U usporedbi s tim, bilo kakva ruska potrošnja bila je trivijalna.
– Kako gledate na Trumpovu vanjskopolitičku strategiju – posebice protekcionizam, povlačenje iz multilateralnih organizacija, neprijateljstvo prema prijateljskim vladama i prijateljstvo prema neprijateljskim?
Vanjskopolitički analitičar Walter Russell Mead primjećuje da je "unatoč svoj priči o realizmu i suzdržanosti, Trump usvojio najambiciozniju vanjskopolitičku agendu od bilo kojeg američkog predsjednika još od Harryja S. Trumana (1945.-53.)". Problem je u tome što Trump nema filozofiju kojom bi se vodio, živi u vlastitom mentalnom svijetu (Gazu vidi kao Rivijeru, vidi dolje), i ne zna osnovne činjenice (npr. tvrdi da je Ukrajina "započela" rat s Rusijom). Neki od njegovih ključnih kadrovskih izbora (J.D. Vance, Tulsi Gabbard, Steve Witkoff) dijele te nedostatke. Sve u svemu, Trumpova vanjska politika teži plašiti Amerikance, a veseli tiranine u Pekingu.
– Kako gledate na rješenje palestinsko-izraelskog sukoba?
Objavio sam knjigu na tu temu 2024.: Israel Victory: How Zionists Win Acceptance and Palestinians Get Liberated. (Za sažetak kliknite ovdje.) Ukratko: prvo Izrael prisili Palestince da shvate da su izgubili, a zatim obje strane nastavljaju dalje i sukob završava.
– Koje je mjesto Jeruzalema, posebno Starog grada, u takvom rješenju?
Greška je unaprijed raspravljati o takvim detaljima. Prvo, ne znamo kakve će okolnosti biti, pa je rasprava o konkretnostima besmislena. Drugo, razgovori o konačnom statusu odvraćaju pažnju od današnjeg hitnog prioriteta: završetka sukoba. Fokusirajmo se na to.
– Mogu li židovski radikali srušiti džamije Al-Aksa i Kupolu na stijeni kako bi napravili mjesta za Treći Hram?
Vrlo malen broj to priželjkuje, ali više je to ideja nego stvaran plan. Ova tema više služi za mobilizaciju muslimana protiv Izraela nego što predstavlja stvarnu prijetnju.
– Ako bi se to ipak dogodilo, bi li cijeli muslimanski svijet ustao i napao Izrael?
Ne baš tako, ali podsjetimo se na reakciju nakon požara u džamiji Al-Aksa 21. kolovoza 1969. (bio sam tada u Izraelu) – uništenje islamskih svetinja na Brdu hrama imalo bi velike i strašne posljedice.
– Što mislite o Trumpovom planu da "preuzme" Pojas Gaze i pretvori ga u "Rivijeru Bliskog istoka"?
Toliko je apsurdno koliko i zvuči. Američke trupe će protjerati do dva milijuna stanovnika Gaze? Navedite mi jednu zemlju koja bi ih prihvatila? Recite mi tko bi investirao u novo ispražnjenu Gazu? Djelomično, ta besmislica odražava Trumpovu nekretninsku pozadinu, djelomično pokazuje njegovo neznanje, a djelomično potvrđuje da izgovara sve što mu padne na pamet.
– Palestinci čine otprilike polovicu stanovništva Jordana, a kraljica Ranija je palestinskog podrijetla; zašto Jordan ne može postati Palestina?
Cionizam, kao preobrazba tisućljetne židovske čežnje za Jeruzalemom i Zemljom Izrael u praktičan pokret, duboko je utjecao na Palestince, koji sada također vide zemlju zapadno od Jordana kao svetu i povijesnu. Nakon 150 godina cionizma i gotovo isto toliko dugog islamskog odgovora na njega, ideja da bi Palestinci prihvatili Amman kao zamjenu za Jeruzalem je čista fantazija.
– Može li Hayat Tahrir al-Sham (HTS), unatoč svojim korijenima u Al-Qaidi, donijeti mir Siriji i ujediniti razjedinjenu zemlju?
Pesimističan sam, iz dva razloga: islamistička ideologija HTS-a otuđuje mnoge Sirijce, a predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan ima zabrinjavajuće ambicije u anarhičnoj Siriji u kojoj, neometan turskim institucijama i zakonima, može slobodno izgraditi džihadističku satelitsku državu.
– Je li moguća normalizacija između Države Izrael i Islamske Republike Iran?
Vrlo je malo vjerojatno, jer je Homeini učinio anticionizam temeljnim dijelom svjetonazora i programa Islamske Republike Iran (IRI), što se održava gotovo 50 godina. Suprotno tomu, post-IRI režim će vjerojatno normalizaciju odnosa s Izraelom postaviti kao prioritet. Međutim, promjena nikada ne prestaje, a autokracije su posebno nepredvidljive, pa bi Hameneijev nasljednik teoretski mogao isključiti anticionističku retoriku.
