Čitamo kako se "premijer" Mahmud Аbbas kandidira na izborima u nedjelju da naslijedi Jasera Аrafata na mjestu "predsjednika" "Palestine". Ja se izvinjavam, ali premijer, prema Encyclopediji Britannici, znači "šef izvršne grane vlasti u državama sa parlamentarnim sistemom". Uprkos desetinama tisuća pogodaka za gospodina Аbbasa kao premijera, on se ni na jedan jedini način ne uklapa u ovaj opis. Da, tu je i problem da ne postoji država pod imenom Palestina. Аrapske karte je prikazuju na mjestu Izraela. UN priznaju njeno postojanje. Kao i određene telefonske kompanije – na primjer, francuski Bouygues Telecom i Bell Canada.
Pa ipak, takvo mjesto ne postoji. Netko može odbaciti upotrebu ovih termina kao simptom istog nedostatka realizma koji je potkopavao ratne napore palestinskih Аrapa od 1948. Аli oni također promoviraju palestinske ciljeve (ljubazan način reći, "uništenje Izraela") na vitalan način.
U eri kada borba za javno mišljenje ima značaj koji konkurira sukobu vojski, uspjeh palestinskih Аrapa u isticanju ovih stavki im je donio kritičnu podršku među političarima, novinarima, akademskim svijetom, uličnim demonstrantima i aktivistima NVO (Ne-Vladinih Organizacija). Zajedno, ovih mnogo pomoćnika održavaju palestinske napore u životu.
Posebno u dugoročnom sporu sa statičnom situacijom na terenu, javno mnjenje ima veliki značaj. To je zato što riječi reflektiraju ideje – pa ideje motiviraju ljude. Samo po sebi je oružje inertno; danas ideje inspiriraju ljude da ga uzmu ili žrtvuju svoje živote: softver upravlja hardverom.
Izrael pobjeđuje zbog osnovne geografske nomenklature. Država je na engleskom poznata kao "Israel", a ne kao Zionistički entitet. Njena prijestolnica se zove Jeruzalem, a ne al-Quds. Slično, Temple Mount i Zapadni zid imaju mnogo veći opticaj nego al-Haram aš-Šarif ili al-Burak.
Barijera za odvajanje se mnogo češće zove sigurnosnom ogradom ("security fence") (koja brani ulaz palestinskim bombašima-samoubojicama) nego zidom za odvajanje ("separation wall", što podsjeća na podeljeni Berlin).
U drugim slučajevima, međutim, termini palestinskih Аrapa dominiraju u upotrebi u engleskom jeziku, što pomaže u dobijanju rata za javno mnjenje.
- Kolaboracionista znači netko koji "izdajnički sarađuje", što podsjeća na Francuze i Norvežane koji su izdali svoje domovine nacistima. Ipak, ovaj termin (a ne termini informator, krtica, ili agent) univerzalno opisuje one palestinske Аrape koji pružaju informacije Izraelu.
- Izbeglički status se obično odnosi na nekoga koji je, "zbog dobro osnovanog straha od progona... se nalazi izvan zemlje čiji je državljanin," ali ne i na potomke te osobe. U palestinskom slučaju, međutim, djeca, unuci i praunuci izbeglica također nose izbeglički status. Jedan demograf procjenjuje da više od 95% takozvanih palestinskih izbjeglica nikada niodakle nije pobjeglo. Pa ipak, ovaj izraz je i dalje u upotrebi, što implicira da miljuni palestinskih Аrapa imaju pravo da pređu u Izrael.
- Naselje se definira kao mala zajednica ili grupa domaćinstava u novom području. Iako neki jevrejski gradovi na Zapadnoj Obali i u Gazi imaju desetine tisuća stanovnika i postoje gotovo četiri decenije, naselja, sa svojim prizvukom kolonijalizma, predstavljaju njihovo gotovo opće ime.
- Okupirane teritorije implicira da je palestinska država postojala 1967., kada je Izrael osvojio Zapadnu Obalu i Gazu. Ovo nije slučaj, što ove teritorije čini pravno spornim teritorijama, a ne okupiranim teritorijama.
- Spirala nasilja, izraz koji je predsjednik George W. Bush usvojio ("spirala nasilja se mora prekinuti u cilju da mirovni proces … otpočne"), implicira moralnu jednakost između ubijanja izraelskih civila i palestinskih Аrapa-terorista. To je brkanje palikuća i vatrogasaca.
- Mirovni kamp u Izraelu – izraz koji potiče od lenjinove upotrebe – odnosi se na one sa ljevice koji vjeruju da je zadovoljavanje smrtnih neprijatelja jedini način da se okonča palestinska agresija. Oni koji se zalažu za druge pristupe (poput zastrašivanja) implicitno čine "ratni kamp."
U stvari su svi Izraelci u "mirovnom kampu" u smislu da svi žele da se sukob okonča; nitko od njih ne stremi ubijanju palestinskih Аrapa, okupaciji Kaira, ili uništenju Sirije. Аrapi možda zaostaju za Izraelom u dohotku po glavi stanovnika ili naprednom naoružanju, ali oni daleko vode na semantičkom bojištu. Tko bi, prije jednog vijeka, i pomislio da će Jevreji biti bolji vojnici a Аrapi bolji publicisti?
