Par sati nakon ubojstva 15 Izraelaca u restoranu u Jerusalimu, prošle nedjelje, brat 23-ogodišnjeg bombaša samoubojice je oduševljeno objavio da je
"Ova akcija jedinstvena po svom kvalitetu i uspjehu ... Palestinci svugdje sada mogu podignuti glave".
U sličnoj situaciji, nakon što je 22-ogodišnji bombaš samoubojica dva mjeseca ranije ubio 21 Izraelca u diskoteci u Tel Аvivu, njegov otac je izjavio:
"Vrlo sam sretan i ponosan na ono što je moj sin učinio, i iskreno rečeno, malo sam i ljubomoran... volio bih da sam to ja uradio".
Pa tako je bilo sa skoro svim samoubilačkim akcijama – članovi obitelji se vesele "mučeništvom" svoje braće i djece. Neki očevi su čak javno izjavili da se nadaju da će njihova djeca ubijati Izraelce u samoubilačkim akcijama.
Zbunjen ovim očiglednim odsustvom osnovnog ljudskog nagona za zaštitom potomstva, predsjednik George W. Bush je prokomentarirao, "Ovo, jednostavno ne mogu razumjeti".
Nije usamnjen u tome. Dva glavna faktora su zaslužna za ovo bizarno ponašanje.
- Prvi se tiče propagande o slavi samoubilačke smrti pri ubijanju Izraelaca, koju Palestinska uprava (PU) sprovodi prema omladini na koju je lako izvršiti utjecaj. Televizija PU konstantno ponavlja ovu poruku. U "Dječjem klubu" (dječja emisija), mali dječak pjeva:
"Kada odem u Jerusalim, postat ću bombaš samoubojica".
Često ponavljani televizijski spot poziva djecu "Ostavite igračke. Uzmite kamenice". U drugom spotu, tekst dječje pjesme glasi:
"Kako je prijatan miris mučenika, kako je prijatan miris zemlje, zemlje obogaćene krvću, krvlju koja teče iz svježih leševa".
Ikrima Sabri, visoki vjerski vođa PU, kaže
"Što je mlađi mučenik, imam veće i više poštovanje za njega",
veličajući majke koje "dobrovoljno žrtvuju svoje potomstvo radi slobode".
Škole Palestinske uprave indoktriniraju učenike u vrline i radosti mučeništva, i poštovanja i slavljenja bombaša samoubojica. Četiri ljetnja kampa trenutno obučavaju djecu staru osam do dvanaest godina da budu bombaši samoubojice. Organizacije poput Hamasa obećavaju zbrinjavanje novčanih potreba obitelji bombaša. Meyrav Wurmser, specijalista za indoktrinaciju đaka Hudson Instituta primjećuje da je PU razvila
"od države vođenu ideologiju koja gura [djecu] u smrt".
' Zašto ovakva indoktrinacija funkcionira, i zašto palestinske obitelji voljno šalju svoju djecu u smrt? Kakav pritisak može pretezati nad ljudskim instinktom za zaštitu voljenih? Ovaj pritisak nije teško locirati, jer on prožima život na Bliskom istoku. To je nepopustljiva, kompulzivna preokupacija obiteljskom čašću. Moć ove dužnosti prevazilazi bilo što, koje zapadnjaci sretnu.
Fiksacija obiteljskom čašću uzima dvije glavne forme.
- Negativnu, koja se na arapskom zove 'ird, i se tiče seksualne čistote žena, i zaslužna je za bliskoistočni običaj ubijanja ženskih članova obitelji zbog onoga kojeg je shvaćeno kao uvreda za obitelj. Takva ubojstva radi časti imaju svrhu očistiti obitelj od srama;
stoga braća ubijaju sjestre, rođaci rođake, očevi ubijaju kćerke, čak sinovi ubijaju majke.
Ovo muškarci ne čine jer tako žele – gotovo ništo ne može biti užasnije u kontekstu čvrsto združene bliskoistočne obitelji – već jer osjećaju da imaju obvezu to učiniti: dozvoliti obeščašćenoj ženi da ostane živa donosi ismijevanje i prezir cijeloj obitelji.
U takvim okolnostima, sama ljubav prema kćerci ili sestri se tanji do beznačajnosti; ona mora biti ubijena. Stoga, nakon što je jedan egipatski otac zadavio svoju neudatu a trudnu ćerku, isjekao njen leš na osam dijelova, i bacio ih u nužnik, on objašnjava svoje razloge:
"Sramota me je pratila [prije ubojstva] gdje god bih krenuo. Seljaci nisu imali milosti prema meni. Šalili su se na moj račun, i ismijavali me. Nisam to više mogao trpjeti, i odlučio sam svršiti s tim".
- Pozitivna forma časti (na arapskom šaraf) je povezana sa naporima da se povisi status obitelji, preduzimanjem koraka koji će joj donijeti slavu i ugled; a ništo ne može donijeti toliko slave obitelji kao voljna žrtva člana obitelji za plemenit cilj.
Zahvaljujući propagandi PU, napadi bombaša samoubica su postali visoko poštovan čin. Stoga se otac bombaša iz Tel Аviva hvali svojim sinom, "Postao je junakom! Recite mi, što više otac može poželiti?". Zajedno, čudovišno društveno okruženje koje je PU kreirala i preokupiranost obitelji socijalnim statusom čine dosta u objašnjavanju zašto Palestinci slave uništenje svoje omladine.
